Jučer je Split ponovno bio obojen ružičasto.

Race for the Cure podsjetio nas je na važnost prevencije, ranog otkrivanja raka dojke, podrške ženama koje se liječe i onima koje su liječenje prošle.

Ali postoji dio priče o kojem se možda govori nešto manje.

Što se događa sa ženom nakon dijagnoze i liječenja – kada liječenje raka dojke promijeni i njezino hormonalno zdravlje?

Za neke žene upravo tada počinje potpuno neočekivano poglavlje: menopauza koja nije došla postupno i prirodno, nego kao posljedica liječenja.

Rak dojke i hormoni – kakva je povezanost?

Rak dojke nije jedna bolest i nisu svi tumori dojke jednaki.

Kod dijela karcinoma dojke tumorske stanice imaju receptore za estrogen i/ili progesteron. Takve tumore nazivamo hormonski receptor pozitivnima.

U tim situacijama jedan od ciljeva liječenja može biti smanjiti djelovanje estrogena na tumorske stanice.

Ovisno o dobi žene, karakteristikama tumora i planu liječenja, terapija može uključivati različite oblike endokrine terapije, a kod nekih žena i lijekove kojima se privremeno potiskuje funkcija jajnika.

Kemoterapija također kod dijela žena može utjecati na funkciju jajnika.

Zbog toga žena koja je do jučer imala redovite menstruacije može relativno brzo početi osjećati simptome koje je očekivala možda tek mnogo godina kasnije.

Ponekad menopauza ne dolazi polako. Ponekad u život žene uđe zajedno s liječenjem bolesti za koju se nije mogla pripremiti.

Kada liječenje uvede ženu u menopauzu

Simptomi mogu uključivati valunge, noćno znojenje, probleme sa spavanjem, promjene raspoloženja, vaginalnu suhoću, bolne spolne odnose, promjene seksualne želje te poteškoće s koncentracijom.

Ali kontekst je potpuno drugačiji.

Ta žena možda se istodobno oporavlja od operacije.

Možda prolazi kemoterapiju ili radioterapiju.

Možda uzima dugotrajnu endokrinu terapiju.

Možda se još uvijek pokušava nositi sa strahom koji je donijela sama dijagnoza.

I zato joj reći „to je samo menopauza“ nije dovoljno.

Što je s hormonskom terapijom nakon raka dojke?

Ovdje dolazimo do jednog od najvažnijih pitanja.

Kod žena bez povijesti raka dojke menopauzalna hormonska terapija može biti vrlo učinkovita mogućnost liječenja određenih simptoma menopauze.

Nakon raka dojke situacija je složenija.

Sistemska menopauzalna hormonska terapija općenito se ne koristi rutinski nakon hormonski ovisnog raka dojke, a odluke o liječenju simptoma moraju se individualizirati prema vrsti tumora, liječenju, simptomima i procjeni onkološkog i drugog odgovarajućeg stručnog tima.

Ali to ne znači:

„Imala si rak dojke, pa sada moraš trpjeti.“

Postoje nehormonske mogućnosti liječenja određenih simptoma i različiti pristupi kojima se može poboljšati kvaliteta života.

A vaginalna suhoća i bolni odnosi?

Ovo je posebno važna, a često prešućena tema.

Endokrina terapija i smanjena estrogenska stimulacija mogu pridonijeti vaginalnoj suhoći, peckanju, boli tijekom odnosa i drugim simptomima genitourinarnog sindroma menopauze.

Prvi korak često uključuje nehormonske vaginalne ovlaživače i lubrikante.

Ako oni nisu dovoljni, postoje i druge mogućnosti, ali kod žena koje su liječene zbog raka dojke odluke o lokalnom hormonskom liječenju trebaju biti individualizirane i, ovisno o terapiji i okolnostima, donesene uz uključivanje liječnika koji vodi onkološko liječenje.

Preživjeti bolest nije kraj brige o zdravlju žene. Kvaliteta života nakon liječenja također je dio liječenja.

Ne zaboravimo kosti

Ako liječenje dovede do ranijeg pada estrogena ili žena prima određene oblike endokrine terapije, zdravlje kostiju postaje posebno važno.

Ovisno o terapiji i individualnom riziku, liječnički tim može procijeniti mineralnu gustoću kostiju i potrebu za daljnjim praćenjem ili liječenjem.

A ono što žena može graditi svakodnevno ostaje vrlo važno: tjelesna aktivnost, trening snage, kvalitetna prehrana, nepušenje i briga o drugim čimbenicima rizika.

I još nešto – žena nije samo dijagnoza

Kada govorimo o raku dojke, razumljivo je da je prvi cilj liječenja bolest.

Ali žena koja se liječi nije samo dojka, tumor, receptor ili terapijski protokol.

Ona je i žena koja želi spavati.

Koja želi ponovno imati energiju.

Koja možda želi imati seksualni odnos bez boli.

Koja želi sačuvati svoje kosti i mišiće.

Koja želi ponovno vjerovati svome tijelu.

I koja nakon svega želi nastaviti živjeti – ne samo biti izliječena.

Briga o ženi nakon raka dojke ne završava posljednjom terapijom. Tada za mnoge žene počinje jedno sasvim novo poglavlje zdravlja.

Od ružičaste utrke do razgovora koji traje cijele godine

Race for the Cure traje jedan dan.

Ali njegova poruka ne bi trebala.

Razgovor o prevenciji i ranom otkrivanju raka dojke iznimno je važan. Jednako tako trebamo ostaviti prostor i za razgovor o životu tijekom i nakon liječenja – o hormonima, menopauzalnim simptomima, kostima, seksualnosti, mentalnom zdravlju i kvaliteti života.

Jer iza svake dijagnoze nalazi se cijela žena.

I upravo o cijeloj ženi trebamo nastaviti brinuti.