Hormonska terapija jedna je od tema koja među ženama izaziva najviše pitanja.

Je li sigurna? Kada se uzima? Hoću li se od nje udebljati? Povećava li rizik od raka dojke? Treba li je uzimati svaka žena koja ima simptome menopauze?

Odgovori nisu jednaki za svaku ženu.

Upravo zato razgovor o hormonskoj terapiji ne bi trebao počinjati pitanjem „Je li hormonska terapija dobra ili loša?“, nego pitanjem: „Koje su moguće koristi i rizici za mene?“

Što je hormonska terapija u menopauzi?

Menopauzalna hormonska terapija (MHT), često nazivana i hormonskom nadomjesnom terapijom (HNT), koristi hormone kako bi se ublažili simptomi povezani s menopauzalnom tranzicijom.

Osnovu sistemske terapije najčešće čini estrogen.

Ženama koje imaju maternicu uz sistemski estrogen potreban je i odgovarajući progestogen kako bi se zaštitila sluznica maternice. To može biti progesteron ili neki od sintetskih progestogena, ovisno o odabranom režimu terapije.

Kod žena koje nemaju maternicu estrogen se najčešće može koristiti bez progestogena.

Za koje simptome hormonska terapija može pomoći?

Hormonska terapija najučinkovitiji je način liječenja vazomotornih simptoma menopauze, odnosno valunga i noćnog znojenja.

Kod nekih žena poboljšanje tih simptoma može posredno značiti i kvalitetniji san i bolje svakodnevno funkcioniranje.

Hormonska terapija također pomaže u prevenciji gubitka koštane mase dok se koristi, što je posebno važno kod žena s povećanim rizikom od osteoporoze.

Za vaginalnu suhoću, peckanje, bolne spolne odnose i druge simptome genitourinarnog sindroma menopauze može se koristiti lokalna vaginalna estrogenska terapija. Ona se razlikuje od sistemske hormonske terapije i ima drugačiji profil apsorpcije, koristi i rizika.

Je li hormonska terapija sigurna?

Ovo je vjerojatno najčešće pitanje – i ono na koje nije moguće odgovoriti jednostavnim „da“ ili „ne“.

Sigurnost hormonske terapije ovisi o dobi žene, vremenu proteklom od menopauze, zdravstvenom stanju, osobnoj i obiteljskoj anamnezi te vrsti, dozi, načinu primjene i trajanju terapije.

Za mnoge zdrave žene sa simptomima menopauze, osobito kada se terapija započinje prije 60. godine ili unutar približno deset godina od početka menopauze, odnos koristi i rizika može biti povoljan.

Zato se odluka o početku terapije donosi individualno, nakon razgovora s liječnikom.

Povećava li hormonska terapija rizik od raka dojke?

Ovo je pitanje koje je desetljećima obilježilo razgovor o hormonskoj terapiji.

Rizik nije jednak kod svih vrsta hormonske terapije.

Na njega utječu vrsta terapije, kombinacija hormona, trajanje korištenja, ali i početni individualni rizik žene.

Kod kombinirane sistemske terapije estrogenom i progestogenom rizik od raka dojke može se povećavati s duljinom korištenja. Kod terapije samo estrogenom, koja se uglavnom koristi kod žena bez maternice, profil rizika je drugačiji.

Zato razgovor o riziku ne bi trebao biti sveden na rečenicu „hormoni uzrokuju rak“ niti na tvrdnju da rizika nema.

Važan je kontekst svake pojedine žene.

Što je s krvnim ugrušcima?

Ni ovdje nisu svi oblici terapije jednaki.

Način primjene estrogena može utjecati na rizik od venske tromboembolije. Oralni estrogen povezan je s većim rizikom od venskih krvnih ugrušaka nego transdermalni estrogen koji se primjenjuje preko kože, primjerice u obliku flastera ili gela.

Upravo zato se pri odabiru terapije uzimaju u obzir individualni čimbenici rizika žene.

Hoću li se od hormonske terapije udebljati?

Menopauza se često događa u isto vrijeme kada žene primjećuju promjene tjelesne težine i osobito raspodjele masnog tkiva.

Međutim, nema dobrih dokaza da pravilno propisana hormonska terapija sama po sebi uzrokuje značajno debljanje.

Na promjene tjelesne težine u srednjoj životnoj dobi utječu brojni čimbenici – starenje, gubitak mišićne mase, tjelesna aktivnost, prehrana, san i promjene u raspodjeli masnog tkiva povezane s menopauzalnom tranzicijom.

Zato nije dobro svaku promjenu na vagi automatski pripisati hormonima koje žena uzima.

Kada mogu očekivati poboljšanje?

Neke žene poboljšanje određenih simptoma primijete relativno brzo, dok je za druge potrebno više vremena i prilagodba terapije.

Ne postoji jedna doza ili jedan oblik terapije koji odgovara svim ženama.

Zbog toga se nakon uvođenja terapije procjenjuju učinak i eventualne nuspojave te se terapija po potrebi prilagođava. Važne su i redovite kontrole tijekom njezina korištenja.

Koliko dugo se hormonska terapija smije koristiti?

Ne postoji univerzalno pravilo prema kojem svaka žena mora prestati koristiti hormonsku terapiju nakon određenog broja godina ili nakon određenog rođendana.

Trajanje terapije treba individualizirati.

Dok postoje koristi od terapije, procjenjuju se i mogući rizici, zdravstveno stanje i želje žene. Zato je važno periodično ponovno procjenjivati odnos koristi i rizika.

Je li hormonska terapija za svaku ženu?

Nije.

Postoje zdravstvena stanja i situacije u kojima sistemska hormonska terapija možda nije odgovarajući izbor ili zahtijeva posebno pažljivu procjenu liječnika.

Posebno je važna individualna procjena kod žena koje imaju ili su imale određene hormonski ovisne zloćudne bolesti, vensku tromboemboliju, moždani ili srčani udar, određene bolesti jetre ili neobjašnjeno vaginalno krvarenje.

To ne znači da svaka žena s kompleksnijom zdravstvenom anamnezom automatski nema nikakve mogućnosti liječenja, nego da odluku treba donositi zajedno s odgovarajućim liječnikom, a ponekad i specijalističkim timom.

A što ako ne želim ili ne mogu koristiti hormone?

I to je potpuno legitimna odluka.

Hormonska terapija nije jedina mogućnost liječenja simptoma menopauze. Ovisno o simptomima, postoje nehormonske farmakološke mogućnosti, promjene životnih navika i drugi pristupi koji mogu pomoći.

Najvažnije je da žena dobije provjerene informacije o mogućnostima koje postoje, njihovim koristima i ograničenjima te da nakon toga može sudjelovati u odluci koja odgovara njezinoj situaciji.

Za kraj

Hormonska terapija nije ni čudotvorno rješenje za sve što se događa u menopauzi, niti nešto čega se svaka žena treba bojati.

Ona je jedna od mogućnosti liječenja – vrlo učinkovita za određene simptome, ali uvijek uz individualnu procjenu koristi i rizika.

Zato bih voljela da se razgovor o hormonskoj terapiji manje vodi kroz strah, iskustvo prijateljice ili jednu rečenicu pročitanu na internetu, a više kroz kvalitetne informacije i razgovor sa zdravstvenim stručnjakom.

Jer cilj nije biti „za“ ili „protiv“ hormona.

Cilj je imati dovoljno kvalitetnih informacija da svaka žena, zajedno sa svojim liječnikom, može donijeti informiranu odluku o vlastitom zdravlju.